Evo nešto novo da se na trenutak udaljimo od projzvodnje vina  na uobičajeni način (vinovom lozom)

U Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji, Češkoj i još nekim zemljama voćno vino, a naročito jabučno, nalazi velik broj uživalaca. Da bi se priredilo dobro voćno vino, voće treba odabrati, jer svako voće ne daje željene osobine tom piću.
Dobro je znana stara izreka u narodu (u zemljama koje imaju tradiciju u proizvodnji jabučnog vina) da najbolje vino daje ono voće koje sazri na voćki.
Dobri poznavaoci vina od voća pomno odabiru voće pri kupnji, pazeći, dakako, i na tlo na kojem je voće raslo. Ako potječe s glinenog i ilovastog tla, dobiveno će vino biti stabilnije od vina koje je proizvedeno od voća s laporastog tla. 
U francuskim pokrajinama Normandiji i Bretanji razlikuju tri perioda dozrijevanja jabuka od kojih dobivaju voćno vino: listopad, studeni i prosinac. Ono voće koje se radi veličine, izgleda i stanja ploda može iskoristiti uživanjem sirovo, ne prerađuje se u vino. Proizvođači jabučnog vina ponegdje vode računa i o tome da plodovi koji se prerađuju u vino budu što sitniji, kako bi što više sastojaka iz što više pokožice doprinijelo boljoj aromi pića. 
Voće koje je opalo, trulo ili prezrelo, ne koristi se za preradu pri proizvodnji dobrog voćnog vina. Uobičajeni raspon količine sladora u zrelom plodu jabuke kreće se oko 8 - 14 %. Najbolje su jabuke sa oko 10 - 14 % sladora, želi li se dobiti jače i stabilnije jabučno vino. U Normandiji se izvrsno vino od jabuka proizvodi od 2 dijela trpkih, 2 dijela slatkih i 4 dijela kiselih jabuka. Nedozrelo voće treba ostaviti da još dozri na voćki ili odloženo, pa poslije preraditi. Jabuke ne smiju stajati na hrpi više od 10 dana, jer se teže prešaju, a mlado vino se teže čisti (sluzavost). Crvljive i natučene dijelove voća treba izrezivati. Prije prerade, ako je potrebno, plodove treba oprati, a ne nepotrebno guliti. Oprane plodove treba zgnječiti ili usitniti. U tu svrhu se može koristiti i mlin za grožđe, ako se može podesiti razmak valjaka. Zgnječene jabuke se ostavljaju u kaci tijekom 24 sata da vriju na pokožici, kako bi se iz njih tijekom fermentacije izvuklo što više mirisnih sastojaka. Kod prerade možemo dodavati enzime koji razgrađuju pektine, a time dovode do oslobađanja soka a samim time i aroma. Da se samljevena masa ne bi ukiselila, dobro je potisnuti je pod površinu mošta. Time se izbjegne dodir sa zrakom. 
Odmah nakon punjenja kace zgnječenoj masi se dodaju selekcionirani kvasci koji su neophodni za pravilno vrenje. Da bi kom ostao potisnut u tekućini, može nam poslužiti rešetka koju ćete načiniti od prethodno parafiniranih letvica. Ta rešetka se odupre o strop prostorije motkom kojoj ste uranjajući dio prije upotrebe parafinirali. Na masu izmljevenih jabuka dobro je odmah pomješati 10 grama kalijevog metabisulfita (VINOBRAN) ili 0,6 dcl sumporaste kiseline (SUMPOVIN) na svakih 100 kg mase. Time se spriječi mogućnost oksidacije na površini, a istovremeno se previranje odvija pravilnije. Naime, kalijev metabisulfit (sumporasata kiselina) uništava štetne mikroorganizme, koji bi mogli uzrokovati neželjene efekte. Nakon što je masa tijekom 24 sata prevrijavala i time postala podatnija za isprešavanje, pristupa se tom postupku. Kod isprešavanja se može koristiti vreća od grubljeg platna smještena unutar koša. Kada je puna masom do nivoa koša preše, krajevi vreće se preklope prema sredini. Takvim isprešavanjem se dobije bistriji mošt. Isprešavanjem dobiveni mošt se toči u bačvu, gdje uz vreljnjaču odavrije do kraja. Ako u moštu od jabuka nije bilo dovoljno sladora (mjeri se moštnom vagorn u netom isprešanom moštu), može se sada prilikom natakanja u bačvu dosladiti. Prilikom mjerenja koristite bistri mošt, kako kasnije vino ne bi bilo slabije, a time i kraćeg vijeka. 
Nakon svakog isprešavanja treba odstraniti sitne dijelove ploda jabuke sa dijelova preše, jer dijelovi ploda jabuke brzo oksidiraju i dobra su podloga za razvoj bakterija. Tu su prvi uzroci octikavosti vina od jabuka.
Alkoholno vrenje uzrokuju mikroorganizmi: Saccharomyces cerevisiae, ellipsoideus, pastorianus, congomeratus . . . . 
Ne zaboravite STAVITI VRELJNJAČU NA OTVOR BAČVE, KAKO BISTE SPRIJEČILI BAKTERIJALNU INFEKCIJU I NEPOTREBNU OKSIDACIJU NA POVRŠINI VINA. 
Kada je vrenje dovršeno i vino izbistreno, treba ga pretočiti. Voćno vino se pretače godišnje 4, pa i 5 puta.
- Prvi pretok je čim se očisti nakon prevrijavanja (studeni).
- Drugi pretok je koncem veljače ili početkom ožujka.
- Treći pretok je koncem svibnja ili početkom lipnja.
- Četvrti pretok je u rujnu ili listopadu.
- Peti pretok je u prosincu (ako vino još niste popili ili prodali) 
Pripazite da metalni dijelovi pribora s kojim jabučno vino dolazi u dodir budu izolirani, jer dođe li do kontakta s metalom (željezom), jabučno vino pocrni. Pretoke vršite po lijepom vremenu. Osobito je povoljno vrijeme kad puše sjevernjak, jer južni vjetrovi nose vlažan zrak i mikroorganizme kojima vlaga pogoduje, a nisu dobrodošli u jabučnom vinu. Kada vino othlapi (i drvo nešto upije), prostor iznad vina će ispuniti zrak. Uz vranj će uz zrak ulaziti i mikroorganizmi koji napadaju površinu jabučnog vina. Tako Mycoderma razgrađuje alkohol u ugljičnu kiselinu i vodu. Vino potaje slabije, bljutavo, bez onog pravog teka i bukea, zamuti se . . . Dakle, gubi one svoje lijepe odlike po kojima je postalo cijenjeno. STOGA JE NEOPHODNO SVAKIH 8 DANA NADOLIJEVATI JABUČNO VINO, AKO POSUDA IZ BILO KOJIH RAZLOGA NIJE PUNA. Treba zbog toga raspolagati adekvatnim suđem različite zapremine, kako bi se moglo ekonomično manipulirati s vinom. Tako se i infekcija svodi na najmanju moguću mjeru.

Vinova loza (Vitis vinifera) je nježna biljčica, a održavanje vinograda je mukotrpan posao koji zahtijeva težak rad preko cijele godine. Ciklus počinje zimi kada biljka miruje, a vrši se čišćenje i potkresivanje vinograda. Mlade sadnice se prije sadnje štite voskom, dok ne ojačaju. Od 19. stoljeća kada je Phylloxera vastatrix opustošila europske vinograde, vinova loza se kalemi na američke vrste koje su otporne na ovu štetočinu. Phylloxera je i stigla iz Amerike, gdje nije pravila nikakve probleme vinogradarima. Potkresivanje se vrši da vinova loza ne bi narasla previše jer proizvođači žele postići manju količinu, ali kvalitetu grozda uz jačinu i bogatstvo okusa.

Početkom proljeća, biljka se budi te postaje osjetljiva na mraz. Većina vinogradara vrši okopavanje, odstranjivanje korova, a negdje u ožujku javljaju se prvi lisni pupoljci. Sada su mladice toliko nježne da bi ih mraz mogao potpuno uništiti. Vinogradari koriste umjetna gnojiva i čupaju određeni dio lišća kako bi sunce doprlo do grozdova, da bi sok bio kvalitetan. Uz to, loza se podiže na određenu visinu iznad zemlje, da se zaštiti od truljenja ako bude previše vlage.

U svibnju počinje cvjetanje. Tih deset dana su kritični. Idealno je toplo, suho i mirno vrijeme, s temperaturom između 20 i 25 stupnjeva. Sada počinje odsijecanje pojedinih grana, što je neka vrsta kocke. Ako se dogodi oluja, može se ostati bez cjelokupnog uroda.

Dolazi ljeto. U srpnju počinje sazrijevanje grožđa, a 100 dana po cvjetanju, grožđe počinje mijenjati boju. Sadržaj šećera naglo raste, mijenja se ravnoteža kiselina. U ljeto se odstranjuje dio lišća čime se pomaže vinovoj lozi da proizvede ukusne grozdove, a ne da troši energiju na lišće. Ukoliko niste znali, vinova loza može patiti i od sunčanice. Ako je predugo bez vode, prestaje zreti i lišće počinje žutjeti.

U kasno ljeto počinje berba što predstavlja kulminaciju godine u vinogradu. Sluša se vremenska prognoza, gleda u nebo, a obzirom da je prskanje prestalo prije nekoliko tjedana, postoji opasnost od truljenja. Grožđe mora biti optimalne zrelosti jer ako je nezrelo - ima manjak šećera i bezukusno je, ako je prezrelo - teško je i nedostaje mu svježina. Grožđe mora da stigne u vinariju što prije i neoštećeno i upravo u ovom trenutku se radi razlika između odličnog i prosječnog vina. Važno je da se grožđe doprema u vinariju u malim kontejnerima, da se zrna na dnu ne bi zdrobila pod težinom.

Kvaliteta vina u najboljem slučaju može biti ravna kvalitetu grožđa. Zato je selekcija od vitalnog značaja za vrijeme berbe. Berači moraju brati samo zdrave grozdove i odbaciti sve koji pokazuju znake truljenja. Kad stignu u vinariju radi se finalna provjera. Ovako rigorozna procedura je, naravno, skupa pa je stoga kvalitetno vino dosta skupo. Berba se može vršiti i strojno, a na ovaj način se odstranjuju peteljke i drške, berba je znatno brža, što je dobro i bitno ako je kiša na putu, ali stroj ne radi razliku između zdravih i bolesnih grozdova.

Grožđe za neka vina, kao što je recimo Champagne, po zakonu se mora brati ručno. Neke vrste grožđa se beru kasno, grožđe se ostavi da prezri pa će nivo šećera nastaviti rasti. Ova vina se uglavnom prave u Alzasu (Francuska) i Njemačkoj. Negdje u listopadu aktivnost biljke ponovo opada. U ovo doba godine nema nikoga u vinogradu jer vinogradari rade u vinariji.

Plemenita plijesan - gljiva Botrytis cinerea- jedina je vrsta gljivica koju vinogradari željno iščekuju, no ona se javlja na samo nekoliko mjesta na svijetu godišnje. Napada kada je vrijeme toplo, vlažno, u sunčanu jesen, a djeluje tako što potiče koncentriranje šećera u grožđu.

Iako je zima već počela, još uvijek ponegdje ima grožđa u vinogradu. Od njega se radi eiswein - ledeno vino, vrlo slatko, a proizvodi se u Njemačkoj, Austriji, Kanadi. Berači ustaju rano, moraju biti u vinogradu prije zore i ubrati smrznute grozdove te sve mora biti gotovo prije izlaska sunca. Grožđe se tako smrznuto preša, pri čemu voda zaostaje u formi leda, a prolazi samo sladak, jako koncentrirani sok.

Ciklus se završava i ponovo otpočinje. Vinova loza leži neaktivna, čeka prve proljetne zrake sunca, a tijekom cijele zime se malo po malo vrši zimsko potkresivanje i raščišćavanje vinograda

P.S

Čovjek je vinogradu sluga, a vinograd čovjeku gazda.

 Pored "običnog" bijelog i crnog vina, postoje tipovi vina koji se dobivaju posebnim postupcima i imaju potpuno različit ukus.

Pjenušava vina
Mjehurići u pjenušavim vinima dolaze od rastvorenog ugljičnog-dioksida. On je pod pritiskom, što je razlog da kad otvorimo šampanjac izlazi prvo pjena, pa tek onda fini mjehurići u tekućini. Ugljični-dioksid je proizvod fermentacije, ali samo ako se spriječi da napusti vino, ili se kasnije doda pa vino postaje pjenušavo.

Najpoznatija metoda dobivanja pjenušavih vina je šampanjska metoda. Na ovaj način se dobivaju najkvalitetnija pjenušava vina. Lako bijelo vino se flašira zajedno s dodatnim šećerom i nešto kvasca. Kvasac djeluje na šećer i vino ponovo fermentira, no ovog puta u boci pa ugljični dioksid ostaje rastvoren u vinu pod pritiskom.

Idealna baza za pjenušavo vino je vino koje je suho i jako, jako visokog aciditeta. Ovo vino mora dolaziti od najfinijeg grožđa i od prvog, najnježnijeg prešanja, a sekundarna fermentacija traje između deset dana i tri mjeseca.

Sljedeća faza je da se vino ostavi iznad taloga da sazrije, a stajanjem iznad taloga kvalitetno vino dobiva punoću koja ga odvaja od jeftinih vina. Talog na kraju treba odvojiti. Proces se zove remuage. Izvodi se vrlo, vrlo sporo tako da se boce stave u kosi položaj, s vratom okrenutim naniže i svakog dana kratko i snažno promućkaju te se polako povećava nagib. Ideja je da se talog sakupi u vratu boce. Od ovog zavisi bistrina šampanjca, a proces se radi ručno, ili mehanički. Pošto se potpuno usprave, vratovi boca se stave u smrznuti rastvor soli te se na svakom vratu napravi komadić leda koji obuhvati sediment. Zatvarači se brzo skinu, led ispadne i boca se brzo ponovo ispravi i ubacuje se finalni čep.

Postoje slatka i suha pjenušava vina. Zaslađivanje se vrši dodavanjem vrlo malo rastvorenog šećera vinu kojim se vrši dopunjavanje posle izbacivanja zaleđenog sedimenta.

Ojačana vina
Ojačana vina smatraju se onima kojima je dodan brendi (ili rakija). U prošlosti se dodavanje vršilo da bi vino izdržalo transport u udaljene krajeve, što je bio dugotrajan proces. Najpoznatija ojačana vina su Port i Madeira iz Portugala i Sherry iz Andaluzije (Španjolska), a ojačano vino može biti slatko ili suho, lako ili vrlo bogatog ukusa.

Port je uglavnom sladak, a brendi se dodaje na pola fermentacije, kad je sadržaj alkohola 6-8%. Ovo zaustavlja fermentaciju i povećava količinu alkohola do finalnih 17% ili više. Suhi porto se dobiva tako što se dozvoli fermentacija, da bi sadržaj šećera pao i onda se dodaje brendi.

Šeri je poznat po starenju u tamnim starim bačvama u prostorijama, zaštićenim od južnjačkog sunca. U njima provodi puno godina dobivajući kompleksnost i karakter. Fermentacija se odvija dok se ne utroši šećer, ako se želi sladak šeri, šećer se dodaje kasnije.

Madeira je manje poznato vino. Korišteno je kao balast na brodovima koji su putovali za Indiju i ustanovljeno je da je put kroz trope pozitivno uticao na okus. Zato se pri starenju madeire reproduciraju ovi tropski uvjeti.

Aromatizirana vina
To su vina kojima je naknadno mijenjan ukus dodavanjem raznih biljaka i začina.

Vermut se pravi od blago ojačanog, dvije do tri godine starog vina koje fermentira do suhog, nakon čega mu se dodaju razni začini i biljke, a svaka marka ima svoj tajni recept.

Retzina nije ojačana, ali je spominjemo zato što se za njenu aromatizaciju koristi borova smola. Za vašu informaciju, najbolja recina dolazi iz Grčke.

Slatka vina
Mogu se napraviti jednostavno i jeftino zaustavljanjem alkoholne fermentacije prije nego što se sav šećer pretvori u alkohol. No, postoji i teži način. Metode se osnivaju na koncentriranju šećera u grožđu prije fermentacije. Ovo radi priroda pomoću plemenite pljesni Botrytis cinerea ili ekstremna hladnoća koja smrzne grožđe. Treći način je da se grožđe bere i ostavi da se osuši, pa se radi vino od suhog grožđa. Kada je grožđe spremno za fermentaciju, vino se radi kao i druga bijela vina, osim što ovdje ima toliko šećera u soku da kvasac ne može da ga svog pretvori u alkohol pa u vinu ostaje rezidualni šećer.

Jedan od činilaca koji je izuzetno važan kad je uživanje u vinu u pitanju, je odgovarajuća čaša. Tanke, elegantne, duguljaste čaše nikako nisu pomodarstvo! One su sastavni dio rituala ispijanja i uživanja u vinu.
Čaše su sužene na vrhu da bi se tu zadržali mirisi, da bi mogli da osjetimo buké, imaju tanku, dugačku dršku da ne bismo rukama mijenjali temperaturu vina i imaju postolje da bi bile stabilne. Vino treba poštovati! Bez obzira na financijsku situaciju, svatko od nas si može priuštiti barem jedan komplet čaša za vino. Ako ne možemo, ne moramo ići do kraja i kupovati čaše za sve moguće vrste vina, dovoljno je kupiti one za crno. Ako novac nije problem, ili ako ste strpljivi - postoje različiti vrste čaša - za bijelo, crno, šampanjac, čaše za port, burgundac, šeri ili bordo.
Kad smo već kod šampanjca, kod nas su jako česta pojava široke, zdjelaste čaše za šampanjac. No, one nisu potpuno odgovarajuće. Šampanjac se pije iz jako izduženih čaša sa razlogom - čaša treba da usmjeri sve one fine mjehuriće prema našem nosu, kako bi nas mjehurići zaškakljali, a ne da ispare u zrak za par sekundi zato sto je čaša široka.
I boja stakla čaše je jako važna jer morate vidjeti što pijete. Preljev zeleno-žute, narančasto-crvene, roza i tamno crvene, gotovo crne boje podjednako doprinose općem svečanom osjećaju kao i miris i ukus.

Vrste čaša
Vino zaista ima bolji ukus kada se pije iz odgovarajuće čaše. Osnovne vrste čaša su sljedeće: Čaše za crno vino dobre su za svako vino. Glatkih rubova, oblika tulipana, čašu uvijek punimo do pola, da bi mogli da je okrećemo u ruci, promatramo, mirišemo uz smanjenje rizika prolijevanja čarobne tekućine.
Čaše za bijelo vino su nešto manje jer bijelo vino ne mora disati koliko i crno i njegov buké se ne razvija tako dramatično.

Čaša za šampanjac mora biti uska, da što duže sačuva mjehuriće.

Čaše za burgundac moraju biti posebne jer ovo vino vrlo brzo oslobađa aromu. Zato je čaša široka, poboljšava razvoj mirisa.

Čaše za bordo omogućavaju vinu, kojem je potrebna toplina da bi oslobodilo svu svoju kompleksnost, maksimalni kontakt sa zrakom, što olakšava razvijanje ukusa.

Čaša za port mala jer je to vino jako i slatko.

Časa za šeri je četvrtastog oblika, a suhi šeri se pije ohlađen.

Vino je profinjeno, elegantno, divnog je okusa i mirisa te pratilac hrane. Sa samo malo truda svako od nas može naučiti sasvim dovoljno o vinu, taman toliko da steknemo vještinu uljepšavanja svojih života pomoću nekoliko gutljaja dragocjene tekućine, pažljivo odabranih da odgovaraju trenutku i okruženju.

Vino je sasvim prirodno, a sve što dolazi iz prirode ima posebnu vrijednost. Ono samo nastaje, bez našeg truda od proizvoda prirode. Naravno, ukoliko želimo bolju kvalitetu, moramo se malo potruditi. Stoljećima traje i prenosi se vještina, odnosno umjetnost pravljenja vina.

Koje vino uz koju hranu?
Pažljivo odabrano vino, ono koje se bira na osnovu hrane koju serviramo, doprinosi općem ukusu i zadovoljstvu. Vino i hrana trebaju se međusobno nadopunjavati, podsticati ukus i ne smiju gušiti jedno drugo. Vinolozi vam mogu točno reći koje vino je najbolje piti uz koje jelo, bazirajući svoju odluku na sastojcima i začinima koji su korišteni u pripremi pa tako nećete piti isto vino uz ljutu i neljutu hranu. No, obzirom da često nemate vinologa pri ruci, postoje neka opća pravila, koja je sasvim lako slijediti, tipa "uz ribu ide ovakvo vino, uz meso onakvo, uz povrće neko treće".
Osnovna stvar o kojoj treba voditi računa je da jačina vina treba da odgovara jačini hrane. Bijelo vino dobro paše uz ribu, piletinu, salate, tjesteninu, s napomenom da kod tjestenine ovisi jer ukoliko je umak s mesom i jakim začinima bolje će ići crno. Za jače meso preporučuje se crno vino, kao i uz jače sireve. Crno vino se pije uz hranu kao što je meksička ili indijska, a bijelo uz grčku ili kinesku kuhinju. Opet, kako nitko od nas ne voli pravila, možda je najbolje da svako sebi odredi što, kako i koliko mu odgovara.
U nekim slučajevima zvijezda večeri je baš vino pa tada treba uz njega služiti neku laku, ne previše začinjenu hranu, koja neće ometati oslobađanje svih ukusa i pune arome.

Ukus vina čini veliki broj faktora, a osnovne komponente koje utiču na ukus su:

:: tanin - opora supstanca koju sadrže koža i sjemenke, a ima ga i u čaju. Tanin daje smeđu boju rasječenoj jabuci koju smo ostavili na zraku, a predstavlja prirodni konzervans, omogućava da vino stoji 10, pa i 20 godina.

:: alkohol - vino iz hladnijih krajeva ima oko 7%, a ono iz toplijih i do 14% alkohola.

:: šećer - vina s malo šećera su suha, s nešto više su polusuha, i treća kategorija su slatka vina.

:: aroma - vino uvijek podsjeća na neko voće, čokoladu, duhanski dim i slično.

:: voće - ovo zavisi od vrste grožđa koje je upotrijebljeno.

:: Botrytis - to je plemenita pljesan.

:: hrastovina - mnoga vina sazrijevaju ili čak fermentiraju u hrastovim bačvama.

:: kiselost - kiselost čuva svježinu ukusa.

Nekada vino ima loš ukus što je rezultat neke greške u proizvodnji, ili vino nije čuvano kako treba. Problemi mogu biti:

:: Inficiran čep - ovo se dešava za vrijeme proizvodnje, vino dobiva oštar ukus i jako neprijatan miris.

:: Kvasina - kada vino u bačvi za fermentaciju ili skladištenje napadnu bakterije koje proizvode kiselinu pa nastaje kvasina (vinski ocat).

:: Sumpor - sumpor je važan antioksidans, ali ako se pretjera dobiva se vino koje ima miris sagorjele šibice i kiselkast ukus.

:: Oksidirano vino - uslijed prevelikog kontakta sa zrakom u bačvi ili flaši. Boja se mijenja u smeđu, a okus je nekako mrtav.

Priprema:

Zubatce očistite, operite, dobro ih posušite i natrljajte solju.
Očistite krumpir, narežite ga na ploške srednje debljine i njima pokrijte dno nauljenog lima. Krumpir prelijte uljem, posolite i pospite s malo mirisnih trava. Na krumpir položite posoljene zubatce, premažite ih vinskom kvasinom.
U tavi na maslinovom ulju kratko propržite sitno nasjeckan češnjak, peršin i ostatak aromatskih trava. Smanjite vatru i dodajte 2 dcl bijelog vina. Prokuhajte nekoliko minuta te pospite preko ribe. Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 250 stupnjeva C.
Nakon dvadesetak minuta izvadite lim s ribom. Ribu okrenite na drugu stranu. Sokom skupljenim na dnu lima prelijte okrenutu ribu. Po potrebi dodajte maslinovog ulja. U kutove lima, na poslagani krumpir, stavite nekoliko debljih ploški rajčice posutih origanom. Vratite u pećnicu. Kad krumpir postane hrskav jelo je gotovo.

Sastojci:

Sastojci (za 6 osoba):
2 zubatca (do 1kg svaki)
2 kg krumpira
4 - 5 češnja češnjaka (bijelog luka)
Jušna žlica nasjeckanog lista pršina (petrusimila)
Pola šalice suhih ili svježih mirisnih trava (ružmarin, bosiljak, origano, kadulja)
2 dl suhog bijelog vina
0,5 dl vinske kvasine
2 dl maslinovog ulja
2 - 3 rajčice (pomidora)
Sol, papar

Trajanje pripreme:

45 min

Složenost pripreme:

3

Porijeklo:

Mediteran

Energetska vrijednost:

Umjereno

Nutritivna vrijednost:

Umjereno

Dalmatinska su vina poznata još od antičkog doba, a mnoga se od njih rade od autohtonih sorti grožđa. Svaki otok ima samo svoja vina i vinare, a slika vinograda nadomak Primoštena gdje se uzgaja autohtona sorta za crno vino babić, stoji u predvorju zgrade Ujedinjenih naroda. U sjevernoj će Vas Dalmaciji ponuditi vinima Babić i Merlot te vinom Opol rose šibenskog vinogorja. Na Pelješcu, poluotoku vina rade se glasoviti Postup i Dingač ubrojen u jedno od 10 najboljih sortnih vina na svijetu, te Kneževo i Carsko vino, Rukatac i vrhunsko vino Sveta Ana. Na Braču se od plavčeve sorte proizvodi bolski Plavac i bolski Opolo, a otok s najviše sorti grožđa Hvar, nudi vina Faros, Ivan Dolac, Zlatni plavac, Bogdanuša, hvarski Pelegrin, Dobrogost i Parč te Drnekuša. Na Korčuli se proizvode tri velebna bijela vina: Pošip, Maraština i Grk i crna vina Plavac i Admiral. Viška je vinska delikatesa Vugava, a Lastovo se ponosi vinima Ladesta i Augusta insula. Osim nabrojanih vina, specijalitet Dalmacije je likersko odnosno desertno vino - prošek specifično slatkog okusa i izražajne arome.

 D                       G
Sanjam ruke tvoje, sanjam usne tvoje
A             D
nikad te nema kada te zaželim.
D                       G
Sanjam oči tvoje, sanjam lice tvoje
A                  D
nema te, nema te da te poljubim.

        G
ref: Noćas ću rujno vino piti
       D                 H7
       noćas ću gorke suze liti
       A            D
       ljubavi jedina.
       G
       Noćas ću rujno vino piti
       D                 H7
       zbog tebe gorke suze liti
       A              D
       ljubavi nevjerna.

Neću ruke tvoje, neću usne tvoje
nemoj u moje snove dolazit.
Lutam noći duge tražim žene druge,
a srce neće, neće bez tebe.

ref: Noćas ću rujno vino piti ...

Uzgoj vinove loze i proizvodnja vina na području Virovitičko-podravske županije ima zaista dugu tradiciju, a najstariji dokazi u prilog tome pronađeni u arheološkom materijalu sa antičkog rimskog nalazišta u selu Orešac pokraj Suhopolja. Nakon izvršene regionalizacije vinogradarsko područje naše županije svrstano je u regiju kontinentalne Hrvatske, podregiju Slavonije, kao Virovitičko (Virovitica, Suhopolje, Pitomača, Špišić Bukovica) i Orahovačko-Slatinsko (Orahovica, Slatina, Čačinci, Mikleuš, Nova Bukovica, Voćin) vinogorje. Nasadi vinove loze prostiru se na obroncima Bilogore, Papuka i Krndije. U Virovitičko-podravskoj županiji, prepoznatljivoj po poljoprivrednoj proizvodnji, daje se sve veći značaj proizvodnji vina i njegovoj prezentaciji kroz razne manifestacije ("Slavin"- 0rahovica, "Agroexpo"-Virovitica i sl.). Predstavljanje vina kroz gospodarsku i turističku promidžbu ima za cilj unapređenje proizvodnje kvalitetnih vina naših vinogorja. Vinogradarstvo ima poseban značaj zbog povoljnih klimatskih prilika, konfiguracije zemljišta i sastava tla na vinogradarskim položajima. Pribrežje brda predstavlja idealne terene za uzgoj vinove loze raznog sortimenta, te je stoga moguće i znatno proširenje vinogradarskih površina.U Virovitici je već 1864. godine uspješno organizirana prva značajnija izložba vina, istovremeno kada se održavala i Prva hrvatska izložba vina u Zagrebu, na kojoj su sudjelovali i vinari našega područja.U Slatini je 1885. godine osnovana Tvornica šampanjca, za čiju je proizvodnju korišteno grožđe sorte kadarka. Slatinski šampanjac je 1891. godine na Gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu nagrađen počasnom diplomom i velikom kolajnom za domaći šampanjac i plemenito vino. Veliki napredak ostvarenje i u primjeni zaštitnih preparata za suzbijanje biljnih bolesti  (peronospore) na vinovoj lozi. Slatinski vinogradi su 1893. godine posredstvom Kraljevske katastarske oblasti zatražili nabavku šprica za vinograde po opčinama.Danas su mnogi vinogradari postigli zavidnu razinu u toj grani proizvodnje, koristeći stručna i naučna dostignuća. Značajne površine pod nasadima vinove loze posjeduju zaštitu geografskog porijekla, što ukazuje na izuzetnu kvalitetu sortnih vina. U sortimentu su najzastupljenije sorte graševina, te sivi i bijeli pinot, a na manjim površinama chardonnay, bouvierova ranina, sauvignon, zeleni silvanac, frankovka i čitava paleta stolnih sorata. Ukupne površine pod nasadima vinove loze iznose 1.839 ha, dok ukupna proizvodnja kvalitetnog vina iznosi  85.000 hl.Vinogradarski predio naše županije, posjeduje, odnosno ima zacrtanu 'vinsku os', koja se proteže u pravcu istok - zapad i paralelna je cestovnom pravcu Podravskoj magistrali. 'Vinska os' zbog toga što bi, barem za sada, termin 'vinska cesta' bio preambiciozan za čitavo područje. 'Vinska os' se proteže prekrasnim krajolicima s brdima sa kojih se pružaju vidici na moderne nasada vinove loze, a u čijim se podnožjima  nalaze klijeti i ugostiteljski objekti sa djelomičnom ili cjelovitom turističkom ponudom.